Background Image

Možda jedna od najvećih tajni u Evropi, koju baš nisam mogla shvatiti dok nisam otišla i sama istražila, je ta da Bosna i Hercegovina ima plaže.

Tačno ste čuli. Malo poznata činjenica je da unutar poznate hrvatske obale od 1800 kilometara, možete pronaći i malu Bosansku rivijeru (otprilike 22 km dužine, druga najkraća državna obala na svijetu iza Monaka) oko grada Neuma koji je otprilike sat vremena udaljen od Dubrovnika. Uglavnom je popularna među domaćim gostima i turistima koji su čuli da mogu uživati u ovom dijelu svijeta za puno manje novca, cijene smještaja i hrane mogu biti i upola jeftinije od onih koje ćete naći preko granice u Hrvatskoj i zbog toga je najjeftinija na Jadranskoj obali sjeverno od Albanije.

U toku sezone, većina auta i autobusa samo prođe kroz neumski koridor sa minimalnom kontrolom pasoša –što znači nema pečata Bosne i Hercegovine – tako da ste možda i bili ovdje ali niste shvatili, na primjer ako ste putovali između Dubrovnika i Splita. Kao što sam ja, dva puta.

Ako ostanete malo duže možda ćete se iznenaditi, ne samo kako finansijski povoljan evropski odmor na plaži možete imati u Neumu, nego i koliko historije i prirode je zakopano (posve doslovno) duboko u njegovom zaleđu i oko obližnje općine Ravno.

Kako sam putovala sjeverno duž Via Dinarica Plave Staze od Dubrovnika do Elafita, odlučila sam da se smjestim malo u unutrašnjosti u Agroturizmu Matuško u selu Moševići, radije nego u jednom od odmarališta na obali, tako da bih ostala u skladu sa temom održivog turizma. Interesantno, koliko god je ovo područje bogato historijom, Neum (prvi put se spominje kao Neunense 533.god) se nije počeo razvijati turistički sve do kasnih 1960-ih nakon što je izgrađena Jadranska magistrala, tako da je većina građevina u jugoslovenskom stilu sa puno betona i čudnih geometrijskih oblika.

S obzirom da postoji samo 22 km obale za državu sa otprilike 3,8 miliona stanovnika, može biti dosta gužve u ljetnim mjesecima, posebno ispod hotela. Prekoputa, na drugoj strani uvale je poluotok Klek, koji ima nešto više tihih mjesta ako ne volite biti na plaži u enormnim gužvama. Ili možete krenuti prema brdima Dinarida do Via Dinarica Plave Staze gdje je dobra mogućost da ćete biti jedini stranac, danima.

Agroturizam Matuško je dobro mjesto za početak, samo 10 km u unutrašnjosti i rangirano kao broj 1 za noćenja s doručkom u ovom području na Tripadvisor-u, tako da znate da nešto radi kako treba. Mnogi ljudi dok prolaze prema Hrvatskoj zaustave se samo radi poznate tradicionalne kuhinje vlasnika Davora (svježi sir, pršut, domaće vino, meso i povrće ispod saća), ali je ovo također i veoma mirno mjesto u kojem se možete smjestiti na nekoliko noći i upoznati sa ovim relativno neistraženim dijelom Bosne i Hercegovine.

Kao i obično sa «relativno neistraženim» mjestima na Balkanu, postoji vrlo malo informacija na internetu o tome šta posjetiti oko Neuma i Ravnog, tako da je ovo moj lični doprinos svjetskim putnicima. Najvažniji događaji iz moje posjete i ono što ne biste trebali propustiti ako se nađete u ovom području.

Neumski muzej i galerija

Prije nego što se odvojite od Neuma, dobra je ideja da posjetite Neumski Muzej i Galeriju lociran u centru grada, ispod crkve u obliku sača, ili jugoslovenske jurte. Nisam baš to mogla odgonetnuti.

Ovo mjesto je otvoreno tek prije osam godina, potaknuto nekim prilično nevjerovatnim pronalascima artefakata na ovom području. Najznačajnije su grobnice dva ilirska ratnika sa kacigama, dosta interesantnih fosila, rimskih novčića i nakita… stvari koje datiraju iz daleke historije zbog kojih je Neum shvatio – možda imamo dosta kulturne baštine za ponuditi.

Stecći i Ilirske humke
Ako se opušteno vozite i istražujete ovo područje, dobre su šanse da ćete naići na nekoliko ilirskih humki i nekropola punih stećaka. A šta su to stećci možda se zapitate ? I ilirske humke ?

Najlakše za početak (navedeno gore) su ilirske humke, koje praktično izgledaju kao masivni krtičnjaci od kamena. U principu, mogli biste i sami napraviti svoju ilirsku humku ako imate dovoljno vremena, po svemu sudeći, ali su ustvari one vrlo bitan dio historije o kojem možete pročitati na internetu ako ste dovoljno zainteresirani.

Stećci su mi mnogo interesantniji jer su oni srednjovjekovni nadgrobni spomenici sa motivima ili natpisima i oni su nacionalni simbol Bosne i Hercegovine. Prema jednom internetskom izvoru, postoji gotovo 70 000 poznatih stećaka u svijetu i oko 85% se može pronaći u BiH, tako da ćete ih vidjeti raspršene kroz razne dijelove države.

Dok su u mnogim mjestima oni propisno zaštićeni i pretvoreni u turističku atrakciju, oni na koje sam ja naišla u Neumu su ili bili zaključani iza ograde, ili morate pronaći lokalca da vam pokaže put kroz zaraslo grmlje.

Ovo je realnost, a ne neuobičajena pojava sa kulturnom baštinom na Balkanu, ali dobra vijest je da ima puno finih mještana koji će vjerovatno biti sretni da vam pomognu, i kada dobijete pristup ta posjeta će biti nezaboravna.

Hutovo i tvrđava Hadžibegova Kula
Odmah iza Neuma je malo selo Hutovo koje je sačinjeno od par crkava i etnografskog muzeja zvanog Zavičajna kuća. Smješten u par tradicionalnih hercegovačkih kuća, sadrži malu zbirku predmeta iz hercegovačke (humske) prošlosti kao i izložbu posvećenu parnom vozu, napravljenom od strane Austrijanaca, koji je prolazio ovim predjelima od 1901-1976.

Izgleda da je ova željeznička linija koje je išla od Beča do Dubrovnika bila prelijepa i da je dovela do prosperiteta mnogih gradića kroz koje je prolazila, uključujući i Hutovo. Možete zamisliti onda zašto su starije generacije tako nostalgične za vozom i kako je zatvaranje linije dovelo do prilično brzog ekonomskog pada. Postoji priča da će se stare šine pretvoriti u biciklističke staze kako se to radi na drugim mjestima u Evropi da bi se dovelo više turista u ove krajeve, ali za sada je samo na priči.

Malo uz brdo je staro Hutovo i ruševine Hadžibegove Kule. Koliko sam ja mogla razumjeti svog vrlo pouzdanog vodiča/historičara Stanislava Vukorepa, u početku je bila venecijanska tvrđava strateški izgrađena duž ceste za Ston koji je bio centar za sol u to vrijeme. Do ranog 18. vijeka, Mlečani su predali ovo područje Otomanima (što uključuje Neum, tako da ako postoji jedna stvar na kojoj BiH može zahvaliti Turskoj, to je pristup moru) koji su bili na vlasti do 1878. što objašnjava mješavinu arhitekture.

Ravno i Trebinja
Krećući se južno od Hutova, tu je par drugih mjesta u kojima možda zaželite stati ako budete prolazili kroz njih. Ravno je prvo, i njegova nesreća je da je poznato po tome da je mjesto na kojem je počeo rat u Bosni i Hercegovini u 1991. kada je sravnjeno sa zemljom od strane JNA na njihovom putu da napadnu Dubrovnik. Kao posljedica toga, još se bori da se u potpunosti oporavi, čak i dan danas, ali dobra vijest je da ima nade i da postoji mnogo privatnih inicijativa – posebno u turizmu.

Iako on nije turistička atrakcija, jedan od najupečatljivijih sati koje sam provela u ovom području je bio u Božinoj kući, odmah uz cestu od centra općine i funky kipa poznatog naučnika, Ruđera Boškovića. Upozorena sam unaprijed da ću upoznati hrvatskog brata Micka Jaggera, ali ništa me nije moglo pripremiti na nevjerovatnog lika koji je čekao da nas pozdravi.

Božina životna priča nije laka, i sačinjena je od borbe sa alkoholizmom i naravno razaranjem njegove kuće tokom rata, ali to nikada ne biste pretpostavili dok šetate njegovim posjedom koji je sam dizajnirao, izgradio i uredio – ili šetajući sa nekim tako nevjerovatno pozitivnim i dobrim.

On je legenda u Ravnom i praktično gradi od svojih prihoda ono što ja samo mogu opisati kao mirnu oazu koja će sadržavati par soba za goste sa kupatilom kao i dio za kampiranje u vrtu. Zarada izgleda nije na njegovom umu, ovo je čisto rad iz ljubavi kao i terapija za njega, tako da je teško reći šta ćete pronaći tamo kada odete. Sigurno ćete naći odlično društvo, njegovog bučnog magarca Lea, koji uživa u rok muzici, i pravo dobru rakiju koju će vam vjerojatno ponuditi – ali ga ne pitajte da vam se pridruži.

Druge tačke interesa u Ravnom su Etno Kuća Babe Mare (kada vidite jednu etno kuću, vidjeli ste ih sve) i Stanica Ravno, stara željeznička stanica koja je pretvorena u odličan restoran, vinariju, i/ili boutique hotel ovisno o tome šta tražite.

Vraćajući se malo zapadno, samo 8 kilometara od graničnog prelaza Slano u Hrvatsku je Trebinja (ili Trebimlja na Google mapama?). Tu je par starih crkvi, uključujući Crkvu Sv. Roka iz 15. vijeka, još više stećaka, i sa najviše tačke – predivan pogled na hrvatski otok Mljet. Ako želite više naučiti o kulturnoj baštini ovog područja iz vremena ilirskih plemena, definitivno trebate stupiti u kontakt sa Tomislavom Batinom iz Asocijacije za očuvanje kulturne baštine Diluntum.

Popovo Polje i Zavala
Samo malo dalje od Ravnog je Popovo Polje, predivna krška ravnica koja nije daleko od hrvatske granice i koja ima nekoliko skrivenih tajni, počevši sa Trebišnjicom. Ova rijeka koja teče istočno, i ponire u nekim dijelovima sve do Jadranskog mora, je u jednom trenutku bila najduža rijeka ponornica u svijetu i vrlo je važna za ovo područje kao izvor života i hidroenergije.

Slijedeća je pećina Vjetrenica. Možda jedna od najboljih atrakcija u Bosni i Hercegovini za koju vjerojatno nikada niste čuli i koja me je raspametila – najviše zato jer nikada nisam čula za nju, iako je jedna od najvažnijih pećina u Dinaridima. Ustvari, jedna od najvažnijih pećina u svijetu. Također je vrlo blizu Dubrovnika (samo 50 kilometara),što je čini još jednom odličnom alternativom za bijeg od gužve u toku ljetnih mjeseci.

Vjetrenica znaci “vjetar” iz razloga što kada je vani vruće, hladni zrak počinje strujati oko ulaza puno. Tako da trebate paziti svoju djecu kada tek uđete, i pripremite se za jedno od najupečatljivijih iskustava u pećini koje ćete ikada imati.

Konačno, Manastir Zavala koji je odmah niz cestu od pećine. Nažalost, propustila sam sate za posjetu koji su od ponedjeljka do subote od 5 ujutro do 8 ujutro i od 4 popodne do 6 popodne (vrlo su striktni, tako da trebate planirati unaprijed i obući odjeću prikladnu za pravoslavni manastir), ali čak i samo nakon malo virenja, bila sam impresionirana.

Za radoznale putnike, ili one kojima je dosta plaćanja visokih cijena u Hrvatskoj, Neum i općina Ravno odmah preko granice imaju mnogo više za ponuditi nego što sam mislila, i ne treba ih isključiti kao područje Bosne i Hercegovine koje vrijedi posjetiti, iako nikada niste čuli za njih. Ne bi ih nazvala nebrušenim dijamantima, ali su definitivno polu-drago kamenje kojem treba malo poliranja da bi se realizirao puni potencijal – i posebnosti cijenile.
Još preporuka za ovaj manje poznat dio Bosne i Hercegovine? I budite iskreni… jeste li uopšte znali da ova zemlja ima plaže?

Projekt “Održivi razvoj turizma – preko hercegovačkih staza do dubrovačkih otoka Elafit” je financiran od strane Europske Unije u sklopu IPA CBC Programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007 – 2013.

Via Dinarica: Exploring Ravno, Neum, and the Beaches of Bosnia & Herzegovina